Zloćudni tumori mokraćnog mjehura dijele se na: epitelne (tranziciocelularni na njih otpada 90 posto ukupnog broja, 10 posto čine planocelularni, adenokracinomi,nediferencirani), mezenimalne (sarkomi), sekundarni (metastaze iz prostate, maternice, crijeva te melanomi).
Rak mokraćnog mjehura ili rak mjehura zloćudni je tumor prijelaznog epitela mjehura. Karcinom mokraćnog mjehura javlja se u starijoj životnoj dobi i tri puta je češći kod muškaraca.
Kronični pušači imaju 7 puta veći rizik od razvoja raka mokraćnog mjehura.
Rak mokraćnog mjehura rano stvara simptome i zato je u oko 80% slučajeva otkriven u ranoj fazi bolesti. Glavni simptom je krv u urinu bez bolova koja nije nužno svakodnevna, ali se opetovano javlja.
Svaka osoba koja doživi krv u mokraći bi se trebala javiti liječniku kako bi se postavila pravilna dijagnoza (infekcija mokraćnog sustava, bubrežni kamenac, tumor u mokraćnom sustavu ili nešto drugo).
Liječenje površinskog, ranog raka mokraćnog mjehura obavlja se transuretralnom resekcijom tumora (operativni postupak kroz mokraćnu cijev, bez reza na trbuhu). Tumor koji se proširio kroz mišićni sloj mjehura zahtijeva opsežnu operaciju pri kojoj se odstranjuje mokraćni mjehur i drugi organi zdjelice, ovisno o spolu (kod muškaraca prostata i sjemeni mjehurići, kod žena maternica s jajnicima).
Rak mokraćnog mjehura – epidemiologija
Mokraćni mjehur je šuplji organ koji skladišti mokraću iz bubrega. Prilikom mokrenja, mišićni sloj mokraćnog mjehura se kontrahira i odvodi mokraću kroz mokraćnu cijev.
Promjenom normalnih stanica mokraćnog mjehura (prijelazni epitel, uroepitel) i njihovim nekontroliranim umnažanjem nastaju polipi na mokraćnom mjehuru, tj. papilarni karcinom.
Tumori mokraćnog mjehura značajan su uzrok oboljenja i smrtnosti te se prema tome ubrajaju među najvažnije novotvorine ljudskog tijela. Tumori mokraćnog mjehura mogu biti dobroćudni tumor (benigni tumor mjehura) i zloćudni tumor (maligni tumor, rak mokraćnog mjehura). Benigni tumor mjehura je rijedak, gotovo 95% svih tumora mokraćnog mjehura su zloćudni tumori tj. rak mokraćnog mjehura.
Karcinom mjehura je 3 puta češći kod muškaraca u odnosu na žene i na četvrtom je mjestu po učestalosti malignih tumora u muškaraca.
Incidencija tumora mokraćnog mjehura u porastu je u gotovo svim zemljama svijeta, a posebice u Sjevernoj Americi i u Europi. Uzrok tom porastu učestalosti nije poznat.
Rak mjehura javlja se u starijoj dobi i većina bolesnika je u dobnoj skupini od 50 do 80 godina. Prosječna dob bolesnika s rakom mokraćnog mjehura je 65 godina.
Rak mokraćnog mjehura – uzroci
Pušenje povećava rizik obolijevanja od raka mokraćnog mjehura oko pet do sedam puta i većina bolesnika se ubraja u kronične pušače. Neke karcinogene tvari iz duhanskog dima se nakon metabolizma u jetri izlučuju mokraćom kroz bubrege. Tijekom prolaska kroz mokraćni mjehur te tvari negativno djeluju na mjehur i pridonose razvoju tumora.
Rizični čimbenici koji dovode do razvoja raka mokraćnog mjehura su:
pušenje cigareta,
profesionalna izloženost industrijskim kemikalijama – anilinske boje, aromatski amini (period latencije 15 do 25 godina),
shistosomijaza – infekcija parazitom Schistosoma haematobium (čest u Egiptu),
kemoterapija citostaticima – npr. ciklofosfamid ili fenacetin,
zračenje male zdjelice,
dugotrajna uporaba analgetika,
kamenci u mokraćnom sustavu,
kronična infekcija mokraćnog mjehura,
naslijeđe.
Stadij karcinoma mokraćnog mjehura – I, II, III, IV
Više od 99% malignih tumora mokraćnog mjehura pripada u karcinome mokraćnog mjehura. Maligni tumori mjehura nastaju neoplastičkom transformacijom normalnog urotela (normalni prijelazni epitel mokraćnog mjehura) te se zbog toga nazivaju urotelni karcinomi ili karcinomi prijelaznog epitela. Polipi na mokraćnom mjehuru su najčešći oblik tumora.
Papilarni tumor mokraćnog mjehura možemo podijeliti na:
površinski tumor mokraćnog mjehura, neinvazivni tumor – 80% svih tumora pri postavljanju dijagnoze, tumor lokaliziran na mokraćni mjehur, stadij I,
invazivni tumor mokraćnog mjehura– 20% svih tumora pri postavljanju dijagnoze, tumor se proširio kroz mišićni sloj mokraćnog mjehura i susjedne organe, stadij II i III,
metastatska bolest – udaljene metastaze, stadij IV.
Karcinom mjehura širi se lokalnom invazijom u okolne organe, limfom u limfne čvorove i krvlju do udaljenih organa. Rak mjehura – metastaze na plućima, metastaze na jetri i metastaze na kostima.
Rak mjehura – simptomi
Rak mjehura brzo stvara simptome i zbog toga se velika većina tumora otkrije u ranoj fazi bolesti.
Najčešći prvi simptom raka mokraćnog mjehura je krv u urinu bez bolova (hematurija, krv u mokraći, mokrenje krvi). Umjesto uobičajene blijedo žute boje mokraće, urin postaje ružičast, smeđ ili čak crven.
Krv u mokraći nije automatski znak da bolujete od raka mokraćnog mjehura. Brojna druga stanja stvaraju ovaj simptom (npr. bubrežni kamenci, infekcija mokraćnog sustava). Karakteristika krvi u mokraći kod raka mokraćnog mjehura je da nije svakodnevna, ali se uvijek vraća. Jedan dan možete primijetiti krv u mokraći, drugi dan je nema. Za nekoliko dana, krv u mokraći će se ponovno pojaviti.
Saznajte više: Krv u mokraći (hematurija) – uzroci, simptomi i liječenje
Ako krv u mokraći nije vidljiva okom već se može otkriti samo mikroskopom (mikrohematurija), bolesnik ju neće primijetiti. S vremenom, takvo krvarenje može dovesti do anemije (slabokrvnost).
Mogu se javiti i ostale dizurične tegobe – učestalo i bolno mokrenje, neodgodivost mokrenja, nelagoda u zdjelici nakon mokrenja ili grčevi, sluz u mokraći.
Saznajte više: Sluz u urinu – uzroci, simptomi i analiza urina
Posjetite liječnika ako primijetite sljedeće simptome:
učestalo mokrenje,
promjena u boji mokraće,
krv u mokraći, mokrenje krvi,
bolno mokrenje,
stalna potreba za mokrenjem,
nemogućnost mokrenja.
Prisutnost ovih simptoma govori o tome da je bolest nastala u mokraćnom sustavu. Simptomi ne govore koja je to bolest (kamenac, infekcija, rak mokraćnog mjehura) i zato je nužno posjetiti liječnika kako bi se postavila dijagnoza i provelo liječenje.
Prošireni, invazivni karcinom mjehura – simptomi su:
bol u zdjelici,
bol u leđima,
nemogućnost mokrenja (anurija),
gubitak tjelesne težine,
umor,
palpabilna masa (masa koja se dodirom može napipati u trbuhu),
edem nogu, otečena noga,
edem genitalija, otečeno spolovilo,
opstipacija (zatvor stolice),
uremija,
hidronefroza.
Rak mokraćnog mjehura – dijagnoza
Nije svaka krv u mokraći ujedno i rak mokraćnog mjehura, ali bi se svaka osoba koja primijeti krv u urinu trebala javiti liječniku kako bi se postavila pravilna dijagnoza i omogućilo liječenje. Ako je urinokultura negativna i ne postoje bubrežni kamenci, pristupa se daljnjoj obradi kako bi se pronašli polipi na mokraćnom mjehuru.
Saznajte više: Urinokultura – zašto i kako se radi, nalaz
Citološkom analizom urina (citologija urina) moguće je postaviti sumnju na postojanje raka mokraćnog mjehura. Dijagnoza raka mokraćnog mjehura postavlja se cistoskopijom (endoskopska metoda) prilikom koje se uzima uzorak mokraćnog mjehura za patohistološku analizu (biopsija mokraćnog mjehura). Biopsija i patohistološka analiza definitivni su dokaz maligne bolesti.
Kada se postavi dijagnoza maligne bolesti, nužno je obaviti dodatne pretrage kako bi se odredila proširenost bolesti (CT abdomena i CT zdjelice).
Liječnik Vas može uputiti na sljedeće pretrage:
klasična analiza urina – sediment urina (eritrociti i leukociti u urinu, cilindri u urinu, stanice pločastog epitela u urinu, bakterije u urinu, gljivice u urinu, sluz u urinu, kristali u urinu, sol u urinu) i kemijska analiza urina (proteini u urinu, glukoza u urinu, ketoni u urinu, urobilinogen u urinu, bilirubin u urinu, nitriti u urinu),
urinokultura (mikrobiološka analiza urina) – dokazuje infekciju u mokraćnom sustavu,
citološka analiza urina (citologija urina) – otkriva postojanje odljuštenih stanica patoloških tvorbi (rak mokraćnog sustava) i atipiju stanica vezanu za kamence ili upale mokraćnog sustava,
intravenozna urografija – radiološka metoda kojom se procjenjuje funkcija bubrega i izgled mokraćovoda, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi,
ultrazvuk mokraćnog mjehura,
cistoskopija – endoskopska pretraga kod koje se optičkim instrumentom pregledava sluznica mokraćne cijev i mokraćnog mjehura. Tijekom ove pretrage moguće je obaviti biopsiju mokraćnog mjehura,
transuretralni ultrazvuk za vrijeme cistoskopije kako bi se procijenio prodor tumora u stijenku mokraćnog mjehura,
CT abdomena i CT zdjelice te RTG pluća kako bi se odredio stupanj proširenosti bolesti.
Rak mokraćnog mjehura – liječenje
Kao i kod svih zloćudnih bolesti, liječenje ovisi o proširenosti bolesti. U dvije trećine oboljelih tumor je ograničena oblika i niskog stupnja malignosti.
Liječenje površinskih tumora mokraćnog mjehura (stadij I)
Srećom, 80% bolesnika otkrije rak mjehura u početnoj fazi bolesti kada je liječenje puno lakše.
Osnovni način liječenja površinskih tumora je transuretralna resekcija tumora (TUR) kojom se može odstraniti većina ovih tumora. Kirurški postupak se izvodi kroz mokraćnu cijev i tumor se odstrani bez reza na trbušnoj stijenci. Nakon resekcije tumora uvodi se kateter koji se drži od jednog do nekoliko dana.
Ponavljana aplikacija citostatika u mokraćni mjehur (npr. doksorubicin) smanjuje opasnost recidiva. Za karcinome in situ (početni tumor koji nije prošao bazalnu membranu) i druge površinske karcinome prijelaznih stanica moguće je aplicirati i BCG (BCG cjepivo protiv tuberkuloze) nakon transuretralne resekcije kako bi se smanjila mogućnost povratka bolesti.
Liječenje invazivnih tumora mokraćnog mjehura (stadij II, III) – cistektomija mokraćnog mjehura
Invazivni tumor mokraćnog mjehura je tvorba koja se proširila kroz mišićni sloj mokraćnog mjehura i susjedne ograne. Nije dovoljno odstraniti samo mjehur već se izvodi kompleksna operacija.
Najučinkovitiji način liječenja ovih tumora je radikalna cistektomija mokraćnog mjehura i odstranjenje limfnih čvorova zdjelice. Ova operacija je izrazito zahtjevna i sastoji se od:
Kod muškaraca se odstranjuje mokraćni mjehur (cistektomija mokraćnog mjehura), prostata, sjemeni mjehurići, početni dio mokraćne cijevi, okolno masno tkivo i peritoneum (potrbušnica).
Kod žena se odstranjuje mokraćni mjehur (cistektomija mokraćnog mjehura), maternica, jajovodi, jajnici, prednji vaginalni zid i okolne fascije.
Katkad se rabi i neoadjuvantna kemoterapija (kemoterapija prije operacije) u cilju smanjenja tumora prije kirurškog zahvata.
Petogodišnje preživljenje nakon radikalne cistektomije kod stadija II bolesti je 60 do 80%, a kod stadija III bolesti je 30 do 50%.
U bolesnika koji odbijaju radikalnu operaciju ili kojima opće tjelesno stanje i ostale prateće bolesti onemogućuju operativni zahvat moguće je primijeniti zračenje (radioterapiju). Petogodišnje preživljenje nakon primarne radioterapije je 20%.
Život bez mjehura i umjetni mokraćni mjehur
Nakon odstranjenja mjehura, pacijenti više nemaju mokraćni mjehur. Postoji više opcija kako će se mokraća ubuduće odstranjivati iz tijela (derivacija mokraće):
nekontinentna derivacija urina – otvor za izlazak mokraće se nalazi na trbušnoj stijenci u obliku vrećice koju pacijent sam prazni (stoma),
kontinentna derivacija urina – spajanje mokraćovoda sa završnim dijelom debelog crijeva pa bolesnik ispražnjava mokraću i stolicu analnim otvorom ili rekonstrukcija „novog mjehura“ od debelog crijeva (umjetni mokraćni mjehur) koje se otvara na otvor mokraćne cijevi. Ove operacije puno su teže i kompliciranije, ali nije potrebna vrećica za pražnjenje mokraće (stoma).
Umjetni mokraćni mjehur, tj. novi mjehur napravljen od debelog crijeva ne može u potpunosti održavati funkciju mjehura i odvođenje urina dalekoj je od prirodnog mokrenja na kakvo su ljudi navikli.
Operacija mjehura – oporavak stoga zahtjeva odmor i rehabilitaciju.
Liječenje metastatske bolesti (stadij IV)
U više od 50% bolesnika s invazivnim karcinomom mokraćnog mjehura razviju se lokalni recidivi ili udaljene metastaze. Metastatska bolest je danas neizlječiva.
Metastatski tumori liječe se kemoterapijom.
Bez kemoterapije, srednje vrijeme preživljenja metastatske bolesti je 3 do 6 mjeseci, a uz kemoterapiju 9 do 12 mjeseci.
Kemoterapija produžuje život, ali stvara i neugodne nuspojave kao što su:
supresija koštane srži,
mukozitis,
mučnina,
povraćanje,
oštećenje funkcije bubrega.
Saznajte više: Kemoterapija – djelovanje, vrste i nuspojave
Rak mjehura – prehrana
Prehrana treba zadovoljavati energetske potrebe onkološkog bolesnika jer sami tumor troši mnogo energije. Konzumirajte visokokalorijsku prehranu.
Mali i česti obroci su najbolji izbor.
Voće i sokovi od voća i povrća su izvor visoko vrijednih tvari. Cilj je pojesti minimalno tri komada voća na dan te uz glavni obrok konzumirati lisnato povrće (špinat, kelj, blitva, salata). Istraživanja su pokazala kako konzumacija prokulica pomaže u borbi protiv raka mjehura.
Hrana treba biti dobro kuhana stoga izbjegavajte sirovu ribu i meso.
Savjetujemo Vam konzumaciju soka od brusnice, zeleni čaj, rajčicu i bademe.
Saznajte više: Suhe brusnice za zdravlje mokraćnog sustava
Rak mjehura – alternativa
Namirnice i biljke koje pomažu u prevenciji i liječenju karcinoma su:
kurkuma kao lijek,
vitamin B12,
crni orah,
klinčić,
vitamin D,
čaj od ruse trave (rosopas).
Saznajte više: Rosopas biljka kao lijek – gdje raste i kako djeluje?
Tumor mjehura – smrtnost
Petogodišnje preživljenje bolesnika s rakom mokraćnog mjehura je oko 77%. To znači da će 7 od 10 ljudi kojima je postavljena dijagnoza raka mokraćnog mjehura biti živi 5 godina nakon dijagnoze. Ovo je statistička procjena.
Ishod bolesti ovisi o mnogo različitih faktora kao što su dob, postojanje drugih kroničnih bolesti, stadij bolesti i reagiranje na liječenje.
Nema komentara:
Objavi komentar